Alergije – kako ih otkriti i na koji način liječiti?

Dolaskom proljeća, za mnoge počinju teškoće s kojima nije jednostavno izaći na kraj. Riječ je o alergijama. Da su alergije velik problem govori i činjenica da se alergijske bolesti ubrajaju među najraširenije bolesti današnjice.

Alergija je prejaka reakcija imunološkog sustava na uobičajeno neopasne tvari kao što su pelud ili dlaka kućnog ljubimca (alergeni). Uobičajeni alergeni su različite tvari iz okoliša ili hrane, a najčešći su oni koji u tijelo ulaze dišnim sustavom iz zraka, dok su rjeđi oni iz hrane ili lijekovi. Najčešći alergeni su grinje iz kućne prašine, zatim pelud trava, stabala i korova, epitel mačke, plijesni i dijelovi žohara. Grinje čine oko 70% kućne prašine, hrane s prhuti i oljuštenim gornjim slojem ljudske kože te se zavlače u posteljinu, zavjese i slično. 

Kontakt (udisanje, konzumiranje ili dodirivanje) osjetljivih osoba s takvim tvarima potiče otpuštanje upalnih tvari iz stanica, npr. sluznica vjeđa i dišnog sustava, što uzrokuje simptome alergije: curenje, začepljenost ili svrbež nosa, peckanje ili škakljanje u grlu, suzenje ili svrbež te crvenilo i otekline oko očiju, upala očnih kapaka, otežano disanje, iznenadno kihanje, kašljanje, promuklost, glavobolja, alergijski podočnjaci zbog povećanog dotoka krvi, kožni ekcemi, povraćanje i proljev. Pri ovakvoj reakciji preosjetljivosti imunog sustava dolazi do oštećenja normalnih tkiva tijela. 

Zbog visoke koncentracije peludnih zrnaca u zraku uslijed cvjetanja biljaka najjača je izražena peludna hunjavica ili sezonski alergijski rinitis. Peludna hunjavica je sezonska alergijska bolest gornjih dišnih puteva i  najčešći je oblik alergijske reakcije. Procjenjuje se da svaki deseti čovjek ima peludnu hunjavicu. U Europi pelud je najčešći uzrok alergijskih bolesti dišnog sustava i jedan od najsnažnijih prirodnih alergena. Prevalencija peludnih alergija u Europi je 40%. U zraku ga je gotovo nemoguće izbjeći.

Većina alergija razvija se u djetinjstvu, te je sklonost alergijama nasljedna. Ako jedan od roditelja ima alergiju 25% su šanse da i njegov potomak ima istu sklonost, a ako oba roditelja imaju alergiju šanse da i njihov potomak razvije alergiju tijekom života je 75-80%. Najčešći klinički oblici alergija su alergijski rinitis (upala nosne sluznice), konjunktivitis, rinosinusitis, edem larinksa (otečeno ždrijelo), urtikarije i kožne alergije, alergijski bronhitis i bronhospazam.

Nije posve jasno zašto su alergije u porastu, pa postoji nekoliko teorija. Budući da je pokazano da alergične osobe češće žive u urbanim sredinama, nego u ruralnim područjima, čini se da pretjerana “sterilnost” prostora ili nedostatak kontakta s nekim alergenima u ranoj dobi, kada se razvija imunološki sustav, ima značajan utjecaj. Vjerojatno je važno što u gradovima djeca nemaju kontakt s domaćim životinjama, a previše su izloženi alergenima zatvorenog prostora, poput grinja iz kućne prašine ili dlakama kućnih ljubimaca (gdje je osobito agresivan alergen mačke). Također, pretjerana čišćenja kemikalijama i težnja sterilnom prostoru ne doprinosi fiziološkom sazrijevanju imunološkog sustava. Prema drugoj teoriji, smatra se da hrana siromašna masnoćama, koja se koristi zbog prevencije kardiovaskularnih bolesti, te dodaci brojnih aditiva i konzervansa u hranu mogu biti neki od uzroka.

Postoji nekoliko načina otkrivanja alergija:

Kožni testovi

Ovo je najbrži, najjednostavniji i najisplativiji način testiranja na alergene. Test se izvodi tako da se na kožu podlaktice stave kapljice standardnog seta inhalacijskih alergena (tvari koje se udišu), unesu se u površinski sloj kože ubodom i nakon 15-30 minuta očitava se reakcija na koži. Ako je bolesnik alergičan na unesenu tvar, reakcija se izražava u vidu crvenila i svrbeža kože ili pak prave urtikarije. Reakcija potvrđuje alergiju na unesenu tvar.

Provokacijski test

Izvodi se isključivo u zdravstvenim ustanovama s posebnim odjelima. U bolesnika se izaziva alergijska reakcija blažeg oblika izravnom primjenom alergena na sluznicu nosa, očiju, bronha ili želuca. Kako posljedice mogu biti vrlo ozbiljne (jaka alergijska reakcija s mogućom anafilaksijom) kod izvođenja ovog testa treba biti iznimno oprezan. Ovi testovi imaju osobitu vrijednost u dokazivanju alergije na lijekove.

Krvni test

Za konačnu dijagnozu alergije nužno je određivanje koncentracije imunoglobulina E (IgE) u krvi. Testom se utvrđuje cjelokupna količina IgE, i/ili se određuje  specifični IgE za pojedine alergene. Povećan broj eozinofilnih leukocita (eozinofilija) karakterističan je za kroničnu alergijsku upalnu reakciju, pa zato često određujemo njihov broj u obrisku nosne sluznice (alergijska hunjavica), iskašljaju (astma) ili u perifernoj krvi.

Spirometrija

Najčešća i osnovna pretraga za ispitivanje plućne funkcije, a njome se mjeri volumen pluća i stupanj plućne opstrukcije. Jednostavna je dijagnostička metoda za dijagnosticiranje bolesti pluća i dišnog sustava.

Kada govorimo o liječenju alergije, važno je odmah napomenuti da se alergije ne mogu izliječiti, ali se postojećim lijekovima simptomi bolesti mogu ublažiti ili čak u potpunosti ukloniti.

Prvi i najčešće propisivani lijekovi su antihistaminici –  protuupalni lijekovi koji sprječavaju djelovanje histamina odgovornoga za pojavu simptoma kod alergijskih reakcija. Antihistaminici novije generacije nemaju sedativno djelovanje, primjenjuju se jednom dnevno tijekom dana. Budući da imaju trenutno djelovanje mogu se primjenjivati kada se simptomi već pojave. Antihistaminici su najkorisniji u liječenju blagih do srednje teški oblika peludne hunjavice.

Uz antihistaminike, glavni lijekovi za kontrolu alergijskog rinitisa su intranazalni kortikosteroidi. Potrebno ih je primjenjivati tijekom očekivane sezone peludne hunjavice, te najmanje 2-3  tjedna prije očekivanih tegoba. Primjenjuju se u obliku spreja jedan do dva puta na dan (1-2 potiska) u svaku nosnicu tako da je vrh pumpice usmjeren prema sredini nosnice. Prije aplikacije lijeka nos treba dobro ispuhati.

Kod alergijske astme koriste se inhalacijski kortikosteroidi. Pripravci fiziološke otopine, slane vode  i hipertonične otopine morske soli koriste se za vlaženje sluznice i ispiranje alergena sa sluznice nosa. Mogu se upotrebljavati više puta dnevno, neograničeno dugo, osobito se savjetuje obilno ispiranje nosa fiziološkom otopinom.

Za dugotrajnije liječenje peludne hunjavice i alergijske astme koristi se hiposenzibilizacija ili specifična imunoterapija. To je postupak kojim se u određenim vremenskim razmacima unose u kožu razrijeđeni alergeni (tzv.alergenska cjepiva) jednom do dva puta tjedno. Doza alergena se  postupno  povećava, čime se bolesnik postepeno navikava na određene alergene. Ova metoda liječenja je osobito uspješna kod mladih osoba,  liječenje treba započeti već u jesen kako bi se razvio imunitet prije sezone cvatnje, a sam postupak liječenja traje od tri do pet godina.

Share on facebook
Share on whatsapp
Share on linkedin
Share on email

U RUBRICI RITAM ZDRAVLJA PROČITAJTE I...

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter i saznajte više o našim akcijama i novostima vezanim uz NovaMed!

insta

gram

insta

gram

Scroll to Top